U crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Novom Gradu, kapeli Svetog Prokopija u Poljavnicama i mjesnom groblju u Čađavici parastosima, polaganjem vijenaca i cvijeća, te paljenjem svijeća obilježena je 31. godišnjica stradanja 56 boraca Prve novogradske brigade i tri civila na 11.januara 1993. godine.
Ispred Opštinske uprave na mjesnom groblju u Čađavici zajedno sa porodicama poginulih boraca, Boračkom organizacijom Opštine Novi Grad i Organizacijom porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Novi Grad vijence i svijeće položio je Bojan Lukač, zamjenik načelnika Opštine Novi Grad, a ovom prilikom dao je i izjavu za medije: „11. januar 1993. godine uvršten je u Kalendar značajnih datuma za Opštinu Novi Grad 21.oktobra 2010. godine od strane Komisije za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova. Kao i svake godine danas se nalazimo na mjesnom groblju u Čađavici, gdje Boračka organizacija Opštine Novi Grad, Opštinska uprava i Organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Novi Grad zajedno organizuju pomen za 56 stradalih boraca Prve novogradske brigade i tri civila.
Ovo je jedan od najcrnjih dana u novijoj istoriji srpskog naroda i sjećamo se svega što se tih dana dešavalo na području opštine Novi Grad. Ja sam u tom periodu imao 13 godina i svjedok sam tih dešavanja, jer sam svoj školski raspust provodio u rodnom selu moga oca. Sjećam se panike, svih dešavanja u gradu gdje je pred Domom zdravlja bila nepregledna kolona ljudi, ljudi koji su došli provjeriti da li je neko od njihovih najbližih stradao.
Poslije svih tih dešavanja moramo naglasiti činjenicu da Republika Srpska nije poklonjena, već stvorena zahvaljujući žrtvi koju su podnijeli njeni sinovi i njihove porodice, ona je krvlju i suzama natopljena.
Za nas je jako bitno u ovim danima kada proslavljamo Dan Republike Srpske da se prisjetimo svih onih koji su svoje živote ugradili u njene temelje. Na nama je odgovornost da svojoj djeci i unucima stvorimo slobodnu u stabilnu Republiku Srpsku, da im prenesemo sve to što se dešavalo za vrijeme ratnih dejstava od 1992. do 1995. godine.
Ako im to ne prenesemo, ako ih sa time ne upoznamo bojim se da će sve ove žrtve biti uzaludne. Naša istorija ne smije se zaboravljati, ne smiju se zaboravljati žrtve koje su svoje živote dale da bi mi živjeli na slobodnom prostoru Republike Srpske i ono što je najbitnije naša istorija mora nas podsticati da unapređujemo našu lokalnu zajednicu i stvaramo bolji život u Republici Srpskoj.
Na mjesnom groblju u Čađavici medijima se obratio i Marinko Gačić, predsjednik Boračke organizacije Opštine Novi Grad: „Na današnji dan 1993. godine Prva novogradska brigada imala je najveće gubitke i žrtve, jer smo u jednom danu izgubili 56 boraca.
Ovih dana obilježavamo njihovo stradanje parastosom u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Novom Gradu, kapeli u Poljavnicama i na ovom mjesnom groblju, polažemo cvijeće i palimo svijeće u njiohvu čast.“
Toga tužnog dana sina je izgubio i Milutin Umićević iz Čađavice: „Izgubio sam sina Dragana, imao je 20 godina u bio je redovni vojnik. Došao je u Banja Luku i od tamo tražio premještaj na Suvu među kako bi bio sa svojim drugarima. Kada je bila rotacija vojske došao je ovdje, otišao u ponedjeljak u smjenu, a narednog ponedjeljka je poginuo. Svakog 11. januara sam ovdje, a hvala i svima Vama što podsjećate ljude na ovaj dan.
Nas roditelja bilo je 12 kada su nam djeca poginula, a ostalo nas je troje. Potrebno je da se ovdje okupljamo, da mladima ispričamo kako je to sve izgledalo i da se ne zaboravi.“
Predsjednik skupštine Opštine Novi Grad Zoran Kukavica prisustvovao je parastosu za stradale borce u kapeli Svetog Prokopija u Poljavnicama, a nakon toga se obratio i medijima: „Mir Božiji, Hristos se rodi! Danas na 11. januar sabrali smo se ovdje u kapeli u Poljavnicama da održimo parastos i pomen borcima iz Prve novogradske brigade koji su na današnji dan 1993. godine položili svoj život na Suvoj međi. Pet boraca iz Poljavnica je sahranjeno na ovom groblju, a pomen je održan za sve žrtve Odbrambeno-otadžbinskog rata.
Samo četiri dana poslije najradosnijeg hrišćanskog praznika, Božića, i dva dana nakon obilježavanja Dana Republike Srpske na ovom mjestu sabrali smo se da održimo pomen i parastos kako se ne bi zaboravilo stradanje naših boraca koji su živote dali da bi mi imali sve ono što danas imamo.
Riječ „sabrani“ ima više značenja kod nas, a jedno od tih je i sabranje nas samih sa Bogom kako bi zajedno mogli očuvati i prenijeti na buduća pokoljenja dešavanja koja smo mi preživjeli u ratnim dejstvima i sjećanja na borce koji su dali život, ratne vojne invalide koji su žrtvovali svoja tijela i porodice koje su izgubile svoje najmilije da bi mi danas imali svoju državu, zemlju i ime.
Kako vidimo u posljednje vrijeme sve su veći pritisci na nas Srbe zbog proslave 9.januara, Dana Republike Srpske, jer neki imaju želju da nam promijene datum rođenja, ime i uzmu sve što imamo. Jedina mogućnost za naš opstanak je sabranje, jer samo ujedinjeni nastavljamo dalje postojati.
Nemamo pravo zaboraviti naše borce, jer njih da nije bilo njih danas ne bi bilo ni nas na ovim prostorima. U to ime nek’ živi Republika Srpska, i poslije nas, dugovječna i vječna!“
11. januara 1993. godine Prva novogradska brigada izgubila je na reonu Suva međa 56 boraca, a u ratnim dejstvima toga dana smrtno su stradala i tri civila. I nakon 31 godine nakon njihovog stradanja oni nisu zaboravljeni i nikada će biti zaboravljeni, jer bez njih ne bilo ni Republike Srpske. Svojom žrtvom i stradanjem zavjetovali su nas da očuvamo sve ono za što su se borili, da očuvamo Republiku Srpsku i sjećanje na njih!
Neka im je vječna slava i hvala!
Ispred Opštinske uprave na mjesnom groblju u Čađavici zajedno sa porodicama poginulih boraca, Boračkom organizacijom Opštine Novi Grad i Organizacijom porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Novi Grad vijence i svijeće položio je Bojan Lukač, zamjenik načelnika Opštine Novi Grad, a ovom prilikom dao je i izjavu za medije: „11. januar 1993. godine uvršten je u Kalendar značajnih datuma za Opštinu Novi Grad 21.oktobra 2010. godine od strane Komisije za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova. Kao i svake godine danas se nalazimo na mjesnom groblju u Čađavici, gdje Boračka organizacija Opštine Novi Grad, Opštinska uprava i Organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Novi Grad zajedno organizuju pomen za 56 stradalih boraca Prve novogradske brigade i tri civila.
Ovo je jedan od najcrnjih dana u novijoj istoriji srpskog naroda i sjećamo se svega što se tih dana dešavalo na području opštine Novi Grad. Ja sam u tom periodu imao 13 godina i svjedok sam tih dešavanja, jer sam svoj školski raspust provodio u rodnom selu moga oca. Sjećam se panike, svih dešavanja u gradu gdje je pred Domom zdravlja bila nepregledna kolona ljudi, ljudi koji su došli provjeriti da li je neko od njihovih najbližih stradao.
Poslije svih tih dešavanja moramo naglasiti činjenicu da Republika Srpska nije poklonjena, već stvorena zahvaljujući žrtvi koju su podnijeli njeni sinovi i njihove porodice, ona je krvlju i suzama natopljena.
Za nas je jako bitno u ovim danima kada proslavljamo Dan Republike Srpske da se prisjetimo svih onih koji su svoje živote ugradili u njene temelje. Na nama je odgovornost da svojoj djeci i unucima stvorimo slobodnu u stabilnu Republiku Srpsku, da im prenesemo sve to što se dešavalo za vrijeme ratnih dejstava od 1992. do 1995. godine.
Ako im to ne prenesemo, ako ih sa time ne upoznamo bojim se da će sve ove žrtve biti uzaludne. Naša istorija ne smije se zaboravljati, ne smiju se zaboravljati žrtve koje su svoje živote dale da bi mi živjeli na slobodnom prostoru Republike Srpske i ono što je najbitnije naša istorija mora nas podsticati da unapređujemo našu lokalnu zajednicu i stvaramo bolji život u Republici Srpskoj.
Na mjesnom groblju u Čađavici medijima se obratio i Marinko Gačić, predsjednik Boračke organizacije Opštine Novi Grad: „Na današnji dan 1993. godine Prva novogradska brigada imala je najveće gubitke i žrtve, jer smo u jednom danu izgubili 56 boraca.
Ovih dana obilježavamo njihovo stradanje parastosom u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Novom Gradu, kapeli u Poljavnicama i na ovom mjesnom groblju, polažemo cvijeće i palimo svijeće u njiohvu čast.“
Toga tužnog dana sina je izgubio i Milutin Umićević iz Čađavice: „Izgubio sam sina Dragana, imao je 20 godina u bio je redovni vojnik. Došao je u Banja Luku i od tamo tražio premještaj na Suvu među kako bi bio sa svojim drugarima. Kada je bila rotacija vojske došao je ovdje, otišao u ponedjeljak u smjenu, a narednog ponedjeljka je poginuo. Svakog 11. januara sam ovdje, a hvala i svima Vama što podsjećate ljude na ovaj dan.
Nas roditelja bilo je 12 kada su nam djeca poginula, a ostalo nas je troje. Potrebno je da se ovdje okupljamo, da mladima ispričamo kako je to sve izgledalo i da se ne zaboravi.“
Predsjednik skupštine Opštine Novi Grad Zoran Kukavica prisustvovao je parastosu za stradale borce u kapeli Svetog Prokopija u Poljavnicama, a nakon toga se obratio i medijima: „Mir Božiji, Hristos se rodi! Danas na 11. januar sabrali smo se ovdje u kapeli u Poljavnicama da održimo parastos i pomen borcima iz Prve novogradske brigade koji su na današnji dan 1993. godine položili svoj život na Suvoj međi. Pet boraca iz Poljavnica je sahranjeno na ovom groblju, a pomen je održan za sve žrtve Odbrambeno-otadžbinskog rata.
Samo četiri dana poslije najradosnijeg hrišćanskog praznika, Božića, i dva dana nakon obilježavanja Dana Republike Srpske na ovom mjestu sabrali smo se da održimo pomen i parastos kako se ne bi zaboravilo stradanje naših boraca koji su živote dali da bi mi imali sve ono što danas imamo.
Riječ „sabrani“ ima više značenja kod nas, a jedno od tih je i sabranje nas samih sa Bogom kako bi zajedno mogli očuvati i prenijeti na buduća pokoljenja dešavanja koja smo mi preživjeli u ratnim dejstvima i sjećanja na borce koji su dali život, ratne vojne invalide koji su žrtvovali svoja tijela i porodice koje su izgubile svoje najmilije da bi mi danas imali svoju državu, zemlju i ime.
Kako vidimo u posljednje vrijeme sve su veći pritisci na nas Srbe zbog proslave 9.januara, Dana Republike Srpske, jer neki imaju želju da nam promijene datum rođenja, ime i uzmu sve što imamo. Jedina mogućnost za naš opstanak je sabranje, jer samo ujedinjeni nastavljamo dalje postojati.
Nemamo pravo zaboraviti naše borce, jer njih da nije bilo njih danas ne bi bilo ni nas na ovim prostorima. U to ime nek’ živi Republika Srpska, i poslije nas, dugovječna i vječna!“
11. januara 1993. godine Prva novogradska brigada izgubila je na reonu Suva međa 56 boraca, a u ratnim dejstvima toga dana smrtno su stradala i tri civila. I nakon 31 godine nakon njihovog stradanja oni nisu zaboravljeni i nikada će biti zaboravljeni, jer bez njih ne bilo ni Republike Srpske. Svojom žrtvom i stradanjem zavjetovali su nas da očuvamo sve ono za što su se borili, da očuvamo Republiku Srpsku i sjećanje na njih!
Neka im je vječna slava i hvala!
