Problem Trgovske gore aktuelan je od 1999.godine kada je ova lokacija po prvi put spomenuta za izgradnju skladišta nuklearnog otpada. Ova tema uvijek ima težinu, pogotovo kod nas u Novom Gradu.
Moram istaći da mi otpočetka stojimo iza tvrdnje da je ovo politička odluka, odnosno da je ova lokacija politički izabrana, dok su sve ostale postepeno odbacivane iz prostog razloga jer je lokacija Čerkezovca jedna vrsta klina gdje se Republika Hrvatska uvlači u teritoriju BiH. Takođe, simptomatično je da je ona na području opštine Dvor koja je po veličini druga u Hrvatskoj, a po broju stanovnika jedna od najnenaselјenijih sa samo 3000 stanovnika. Dakle, zaklјučak je da tu nema značajnog politčkog tijela koje bi se moglo oduprijeti ovome.
Za nas je neprihvatlјivo da Republika Hrvatska ne uzima u obzir stanovništvo sa ove strane rijeke Une. Ovo područje sliva rijeke Une broji oko 250 000 stanovnika i daleko je naselјenije od područja Banije, a Hrvati se ponašaju kao da ovdje život ne postoji.
Kao što sam već naveo, ovo je politička odluka koja ne poštuje nijednu proceduru Međunarodnih konvencija. Mi smo samo formalno konsultovani, još uvijek nije bilo direktnih kontakata, a na naša pitanja nema odgovora. Ne dobijamo nikakve informacije niti uvid u dokumente, sve se svodi na informacije iz privatnih izvor ili medija što nema istu težinu.
Procedura još traje, a ono čega se BiH mora držati jeste ESPOO konvencija. BiH je poslala određeni broj dokumenata u kojima su navedeni nedostaci i propusti u planu Republike Hrvatske, ali odgovor od Komiteta ESPOO konvencije još nije stigao.
Hrvati nikada jasno nisu definisali o kakvom se ovdje objektu radi. Prvo su govorili o skladištu, a ono kao takvo je privremenog karaktera. Nakon toga oni uvode novi pojam, dotad nepoznat, a to je dugotrajno skladište, da bi na kraju došli do odlagališta, što znači da bi taj otpad trajno ostao na lokaciji Čerkezovca.
Imamo i problem tehničkog pitanja, tj. mi ne znamo koji bi se način zbrinjavanja otpada koristio ovdje, a da je pritom tehnološki prihvatlјiv. Prvi plan je bio korištenje starih skladišta bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA), međutim ti objekti nisu građeni za te svrhe, vrijeme je takođe učinilo svoje i oni nisu u najbolјem stanju. Nakon toga oni su se odlučili za rušenje tih starih objekata i izgradnju novih, ali za takvu gradnju su potrebna građevinska preduzeća sa adekvatnim znanjem i kapacitetima koje oni nemaju.
Ono što Hrvatska takođe koristi jeste politička situacija u BiH i izostanak statusa kandidata za ulazak u EU. BiH je opterećena političkim problemima, izraženim političkim procesima i upitno je funkcionisanje na zajedničkom nivou. Sve ovo dovodi do toga da je problem Trgovske gore stavlјen u drugi plan.
Još jedan problem je i to što usluge advokatske kancelarije u Francuskoj koja zastupa interese BiH još uvijek nisu plaćene. S tim u vezi, nebriga o ovom problemu olakšava situaciju Hrvatskoj i oni nastavlјaju sa svojim planom.
Interesantno je da su oni u jednom od svojih strateških dokumenata naveli kako je druga lokacija dobila više bodova od Čerkezovca, što znači da je u analizi prihvatlјivija i bolјa opcija, međutim prema njima ta razlika nije dovolјno velika da se Čerkezovac odbaci. Ta lokacija je Majdan, koja je nešto udalјenija od Čerkezovca.
Hrvati takođe govore o nastavku korištenja nuklearne energije. NE Krško nedavno je dobila produženi rok za rad, ali zasigurno da će Hrvatska morati pronaći rješenje o drugom izvoru električne energije kada ona prestane sa radom. Možemo govoriti i o potencijalnoj nuklearnoj elektrani na teritoriji Hrvatske, a Čerkezovac, odnosno dolina Une javlјa se kao kandidat.
Una ima nižu temperaturu vode koja bi se mogla koristiti za rad elektrane, a ta voda kada jednom prođe kroz sistem postaje značajno toplija, što znači da bi sav život u rijeci Uni bio uništen.
Postavlјa se i pitanje dekomisije NE Krško, gdje Hrvatska zasad nema odgovor gdje će završti sav taj visokoradioaktivni materijal kada elektrana prestane sa radom i nameće se zaklјučak da će on upravo doći ovdje zajedno sa istrošenim nuklearnim gorivom, ozračenim materijalom i opremom koja se svakodnevno koristi za rad elektrane, nukleranim medicinskim otpadom i otpadom sa Instituta „Ruđer Bošković.“
Drugim riječima, Novi Grad, Republika Srpska i BiH nisu osjetili nijednu dobit i benefit od rada NE Krško, za razliku od stanovnika Hrvatske, a oni žele nametnuti da se mi nosimo sa svim onim negativnim poslјedicama njenog rada.
